Tisuće ljeta od očiju skrita
lik tvoj smiri ratnika, osvetnika
uzmi zlatno žezlo dok je prilika
da prestane ova kob jezovita.

Prijateljice puka, draga Muzi
donesi nam pun rog tog izobilja
svakojako obilje nek’ je zbilja
gle, na koljena bačen čovjek puzi.

Imaš moć, Eiréne, nadnaravnu
i ovome smrtniku nepojmljivu
pokaži sad ljepotu božanstvenu.

I zasadi sjemenku neslomljivu
ne gasi žarku baklju, alkemiju
il’ otvori tu Nebesku kapiju.