Elizabeth Kostova “Povjesničarka”

Nemojte biti kao učenici koji knjigu mjere obimom stranica. Ova knjiga je sa svojih 654 stranica zaista obimna  i ne bismo očekivali da je autoričin  prvijenac. Možda bi knjiga mogla biti nešto kraća, možda je autorica mogla izbjeći dupliranje opisa događaja, ali činjenica da je na romanu radila punih 10 godina, da je mnogo putovala i proučavala staru književnu i povijesnu građu, garantira da će i naše putovanje s njom biti zanimljivo. Fabula romana dotiče  i neke naše gradove; Dubrovnik, Split, Zagreb,  zatim Ljubljanu, ali radnju najviše zadržava u Rumunjskoj i Bugarskoj.

Osnovna nit romana je traganje za Drakulom, svirepim Vladom Tepešom, opisana u tri vremenska razdoblja, kao iskustvo više generacija.

Prvi dio romana počinje kad šesnaestogodišnja djevojka, zovimo je Elizabeth, u očevoj biblioteci pronađe staru knjigu i omotnicu punu požutjelih papira, posvećenih nekom nepoznatom, a naslovljenih  s  – Dragi moj nesretni nasljedniče.

Knjiga se otprve otvarala na samoj sredini, gdje se nalazi drvorez razjarenog zmaja koji u pandžama drži natpis  ispisan goticom: DRAKULYA. Sve ostale stranice bile su prazne. Uz ovu veću knjigu postoji identičan primjerak manje knjige koju je na tajanstven način dobio i prijatelj Elizabethina oca, dr. Rossi, prvi koji je podatke o Drakuli, plemiću koji je pripadao redu zmaja, kao većina vlaških plemića, tražio u bibliotekama i arhivima otomanskog svijeta, prvi koji je imao neke čudne susrete s onostranim. Tijelo Vlada Tepeša je, navodno, pokopano na otočiću Snagovu u jednom samostanu u Vlaškoj.

Kada bi Vlad Tepeš zaista mogao imati svojstva koja mu se pripisuju, najlogičnije  bi se skrivao u liku knjižničara, jer se mora kretati tajno, a želi  posjedovati znanje i moć. Zato on napada znanstvenike od kojih uzima ne samo krv, nego i znanje.

U drugom dijelu knjige, 20 godina  kasnije,  profesor Rossi misteriozno nestaje, a njegovu potragu za Drakulom nastavljaju neki drugi  zanimljivi likovi.

Likovi su ove knjige uglavnom prikazani romantičarskom crno – bijelom tehnikom, kao da su likovi – simboli, likovi – ideje, što ne umanjuje zanimljivost knjige, ali ono što ovu knjigu čini vrijednom čitanja je njezina atmosfera, ugođaj koji pružaju tihi ambijenti  velikih, tamnih knjižnica sa starim, prašnim  knjigama, mračna, tajanstvena atmosfera crkvi  i muzeja, oronulih starih građevina  i ona sveprisutna opasnost koja prati aktere ove priče, ma u kom se dijelu Europe našli.

 

 

 

4 komentara za "Elizabeth Kostova “Povjesničarka”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.