nisam dovršila, ne prekidaj me

znaš

ubacila sam novčić u fontanu želja

poželjela ih umjesto tebe

kako bi ti se sve ostvarile

pogotovo ona za stari kaput da se obnovi

na njemu zlatna dugmad da se stvore

 

dobro znam, da je to samo mašta

sinoć, klatno stare ure otpalo je

ne brini zbog toga

vrijeme ću mjeriti prema Suncu

tek je prošlo podne

a ja provlačim maštu kao da je posljednja

jer bojim se da ne ode

 

strpljiva sam, zar ne vidiš

posljednji pozdrav ti šaljem

nemarno očima brišem dah s prozora

namignem Suncu da potraži Mjesec

kako bi sumrak došao na večeru

prije nego zauvijek odeš