Frane
Prepoznah u povijenom ramenu
i koljenu
u teškom hodu
skutrenu brigomoru
samo je kratko podigla pogled
prema gore
ima nešto medu zvijezdama
otrgnuto njezino
tako tiha iz vidokruga išcezla
umjesto nje
ispracam zalaske
i slušam sumrake
02/05/2012 at 3:39 pm Permalink
kao filmski kadar koji promakne. A ima važnost. Životnu. 🙂
02/05/2012 at 3:41 pm Permalink
Upravo je bilo tako ,promakla je ,pokraj mene jedno popodne ime sam joj dala ja
hvala ti Marija
02/05/2012 at 5:01 pm Permalink
“ima nesto medju zvijezdama
otrgnuto njezino
tako tiha iz vidokruga iscezla”
Meni je ova slika tako tuzna i sazaljiva. Lep pozdrav Bobo 🙂
02/05/2012 at 6:03 pm Permalink
Lijepo, pozdrav i 🙂
02/05/2012 at 7:28 pm Permalink
Fantastični stihovi Boba!Nekako nenametljivi…tiho teku…i ne prolaze…kao da teku u krug…
“ima nešto medu zvijezdama
otrgnuto njezino”..ovo mi je predivno rečeno!!!
Lijep pozdrav s osmjehom! 🙂
02/05/2012 at 7:43 pm Permalink
u teškom hodu
skutrenu brigomoru
Lijepo Boba opisan umor od života.
02/05/2012 at 9:19 pm Permalink
Ti tvoji istrgnuti zivotni segmenti govore puno.
Pozdrav!