Leti galeb iznad plavog mora
išće luku, da odmori krila.
Broda nema nigdje na vidiku
umoran on kruži bespućima.

Jugo valja debele valove
odjekuje nebom osamljen krik,
pa galebu i vjenčano ruho
pritisnuše oblaci olovni.

Škoja nema u tim visinama
nit’ obale u modroj dubini.
Pusti samo nek’ te nose struje
tvome jatu na dalekom žalu.