Glasovi č, ć se često potuku

Slikovni rezultat za slova

Zamolio me prijatelj, koji s glasovima č/ć nikada nije bio na ti, da napišem nešto o njima. Čakavcima nije nikakav problem razlikovati glasove č, ć. Upijaju ih sluhom od rođenja i oni postaju dio melodije njihovog osobnog izražavanja. Sa štokavcima i kajkavcima stvar stoji drugačije. Kajkavci tog glasa nemaju pa njihov dijalekt poznaje samo glas č. Štokavci, koji govore najbliže standardnom književnom jeziku, jer je štokavsko narječje izabrano kao njegova osnova, imaju također problema u pisanju tog glasa.

Neka čitatelj ovog teksta ne bude ironičan i neka ne kaže; što ne uključe automatski pravopis, jer čak i tada može doći do pogrešnog pisanja tih glasova. Naime, automatski pravopis, ma koliko pametan bio, ne shvaća smisao rečenice. On će mirne duše prihvatiti rečenicu; Spavaćica je spavala u spavačici boje zrele trešnje. Boli ga briga što će čitatelj istog trenutka vizualizirati ženu koja je progutala spavaćicu pa je uslijed tog nerazumnog čina dobila neku čudnu, neobičnu boju.

spavačica- žena koja spava

spavaćica- odjevni predmet

Neće taj reagirati ni na rečenicu;  Vračanje je trajalo dugo, ali morala je to učiniti. Njega ne zanima je li ona nekakva  vračara prisiljena na vračanje. On ne zna da je autor teksta mislio, primjerice, na knjigu koju je ona  morala vratiti.

vračati –  bacati uroke

vraćati-  vratiti nešto nekome

Mogli biste reći: „ Ako niste našli više primjera u kojima se glasovi č,ć ponašaju kao fonemi, u kojima je vidljiva njihova distinktivna uloga, zašto jednostavno ne zanemarimo  postojanje glasa ć? Istog trenutka porasla bi pismenost nacije.“

Odgovaram protupitanjem.

Zašto po istoj logici ne ukinemo glas f ili v pa pogodujemo onima koji  govore; ofca, Vranjo, Vrancuska…

Zašto Nijemcu ne pada na pamet da se odrekne glasa ä? Što mu treba da zine kao som na suhom, razjapi usta kao da će izgovoriti glas a, da bi zatim izgovorio jedan jako otvoreni  glas e? Treba mu zato što je jezik  gibljiv, posjeduje mnogo više glasova nego fonema i zato što Nijemac poštuje gibljivost svog jezika.

Glas ć je dio jezika, dio njegove melodije, tu je i često se mora boriti za svoj opstanak. Ne možemo ga jednostavno odrezati kao da ga nikada nije niti bilo.

Zato, prijatelju moj dragi, pravopis u ruke! No, kako te ne bih iznevjerila, jer tražio si savjet, navest ću ti nekoliko pravila koja možeš lako zapamtiti.

Naučiš li palatalizaciju i jotaciju, napravio si mnogo.  Sjećaš se da je palatalizacija glasovna promjena u kojoj se glasovi  k, g, h ispred glasa e ili glasa i mijenjaju u č, ž š. U tom slučaju č će uvijek biti „tvrdo“ kako to djeca kažu.

junak- junače

vuk- vuče

ruka- ručica

znak – značiti – označen

vikati – vičem

Često se i  glas c mijenja u č ispred navedenih samoglasnika

ptica- ptičica

maca- mačkica

lovac- lovčev

srce – srčan

Jotacija je također glasovna promjena, koja ti može pomoći po pravilu:

c + j = č ( naricati- naričem)

k + j = č (jak – jači)

t + j = ć (platiti– plaćenik)

Suglasnik ć  piše se u oblicima koji nastaju od osnovnog suglasnika t.

smrt –  smrću

brat – braća

shvatiti- shvaćanje

kititi – kićen

Kada ovo znamo, možemo, onako usput, naučiti sufikse s glasom ć jer njih je manje od onih koji sadrže glas č. Sjetimo se da mnoga hrvatska prezimena završavaju na ić pa tu spoznaju pretvorimo u znanje. Dakle:

papirić

leptirić

zvončić

konopčić

Eto, prijatelju moj, nadam se da će se nakon ovog članka glasovi č/ć rjeđe tući na stranicama tvojih rukopisa.

Marija Juračić

Marija Juračić: ALITERACIJA – NOTA POEZIJE

18 komentara za "Glasovi č, ć se često potuku"

  1. Mihaela
    17/02/2017 at 11:45 am Permalink

    Ideju P Rittera Vitezovića da za jedan glas rabimo jedan znak, ostvario je Ljudevit Gaj koji je dizajnirao glasove č/ć. Kako u latiničnom pismu tih glasova nema, pa su ih pisci pisali na različite načine, Gaj je uveo reda u pravopis. Zaslužan je što je on fonetski, a ne etimološki s iznimkama glasova lj, nj. Napadali su ga sa svih strana da je stvorio rogati pravopis, ali rogat ili ne, mislim da je napravio nešto jako dobro.:)

  2. ENEDIEL
    17/02/2017 at 1:03 pm Permalink

    Moramo zasukati rukave 🙂
    Hvala Marija ,vrijedi se podsjetiti.
    Lijep pozdrav

  3. Sanja Oblak
    17/02/2017 at 1:16 pm Permalink

    Odličan, odličan tekst. Argumenti koji su izneseni su napisani pitko i zbog svoje nijanse duhovitosti još više privuku čitaoca da znatiželjno uroni i u onaj stručni dio sadržaja koji je bitak članka. Eh, ne bi čovjek vjerovao kako i gramatička pravila te objašnjenja o prirodi jezika kao takvog, pod vještim perom postanu laka i zanimljiva. Iz srca, moj duboki naklon zbog takvog uratka, jer rijetko se da naletjeti na ovako kvalitetan tekst i da pri tome baš svojom originalnošću i stručnošću raskriva svog autora … našu Mariju 🙂 🙂 🙂

  4. Marija
    17/02/2017 at 1:18 pm Permalink

    Da, ideja za fonetski latinični pravopis je potekla od Vitezovića, Kopitra, ali, manje poznato, od jednog Nijemca koji taj pravopis nije uspio nametnuti njemačkoj sredini.
    – Johanna Adelung- , Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie; Schreib wie du sprichst (Piši kako govoriš). 🙂

    Da, Ene, štokavci i kajkavci moraju učiti dok ne uđe u uho!:)

  5. Marija
    17/02/2017 at 1:29 pm Permalink

    O, Sanja, najljepša hvala na tvom osvrtu. Obradovalo me:)

  6. Suzana Marić
    17/02/2017 at 3:59 pm Permalink

    Odlično i poučno . Uvijek mi je veselje pročitati tvoje tekstove i naučiti ili se prisjetiti iz njih . Preostaje nam da “ugrijemo stolicu “. Ugodno popodne ti želim ,Marija 🙂

  7. Marija
    17/02/2017 at 6:06 pm Permalink

    Hvala, Suzana, što se osvrneš na ove lekcije. 🙂

  8. Ivica Grgić
    17/02/2017 at 9:20 pm Permalink

    Majko mila,tek sad sam siguran da ja nikad neču usvojiti č i ć,meni je to jednostavno.. špansko selo i amen,previše komplicirano no kopirat ću ovaj text da mi se nađe pri ruci,hvala Mare na ovoj edukaciji!

  9. Murtulica
    17/02/2017 at 9:28 pm Permalink

    Či Ć je jedino s čim nemam problema, o drugom, nećemo sada 🙂 Mare, hvala ti, svaka tvoja lekcija zlata vrijedi. A, ti Ivice, stvarno trebaš na tome poraditi 🙂 Ali, tebi sve drugo ide dobro, pa baš te boli briga, za Č i Ć 🙂 🙂

  10. Marija
    17/02/2017 at 9:40 pm Permalink

    Evo ti ga na! Ja se ubijem da objasnim taj famozni ć, a onda Murtulica kaže: ” Boli te briga…” Hahahaa, što ću ja s vama?:)

  11. Murtulica
    17/02/2017 at 9:45 pm Permalink

    Oprosti Mare, to sam ja Ivici rekla tek onako 🙂 jer kada je u pitanju Č i Ć njemu svakako nema pomoći 🙂 🙂 Ma lipo je tebi s nama, a nama s tobom, još lipše 🙂 🙂

  12. Aljoša
    17/02/2017 at 10:11 pm Permalink

    Nemam problem sa č i ć, ali znam dosta ljudi koji imaju. Najdraži mi je test riječ “ćevapčići” 🙂

  13. Ivica Grgić
    17/02/2017 at 10:53 pm Permalink

    čekam ćevapčiće kod čiće čokljata 🙂

  14. Marija
    17/02/2017 at 10:58 pm Permalink

    Hahahaaaa, ludi ste svi. Znam da jednog pjevača zovu Ćevapčićko:)

  15. Murtulica
    18/02/2017 at 10:03 am Permalink

    Ja znam i kojeg 😉

  16. Marija
    18/02/2017 at 10:20 am Permalink

    Nije teško ni pogoditi, ali nećemo izvan konteksta:)

  17. Murtulica
    18/02/2017 at 10:33 am Permalink

    Znam da nije teško i naravno da nećemo:)

  18. nevenka
    04/03/2017 at 8:05 am Permalink

    bravo za ovaj tekst, imam dvije kćeri- jedna savršeno razlikuje č i ć kao i ja a drugoj nema spasa,
    pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.