Gorak je okus trešanja
koje ti daruje netko
i pomisliš da ti život sladi
a onda uživajući
iz tvojih oslađenih usta
kao smrtonosan otrov vadi.
Uzela sam trešnju
tako je jedra,rumena bila
naivna tada nisam znala
da u rumenilu otrov je skrila.
Ruka što mi trešnju pruži
nalikovala je iz mog vrta
rascvjetaloj žutoj ruži,
zle namjere je krila
dok glumila je da je vila.
Zlopamtilo nisam
ali trešnju rumenu
ne uzimam više
jer dobrota i miris žute ruže
nikome na čelu ne piše.
Što to zloću u ljudima budi
da umjesto pjesme slavuja
što nas jutrima vedre bude
kukavičje jaje podmeću i nude,
kapute okreću kako vjetar puše
i nemaju osjećaje ni duše.