Gospon Oksimoron
iz grčke nam donacije
poslovično čudne
vuče konotacije.

Nestvarnu zbilju,
i gomilu samoće,
užasnom ljepotom
objaviti hoće.

Do ostvarenih snova
slatka mu gorčina,
u bliskoj razdaljini
strana mu blizina.

Pronađena izgubljenost
pijanstvu žeđ toči,
tamna mu je svjetlost
tek razdanjene noći.

Raskošnim siromaštvom
oskudno bogatstvo daje,
neizmjerna umjerenost
po inerciji mu traje.

Smjerno neusmjeren
sa svime se sudara
i brižnim veseljem
po glavi nas udara.

Krhka je čvrstoća
te čvrste nestabilnosti,
zaboravnim pamćenjem
gubi se u senilnosti.

On zna da nova zastara
većinsku manjinu brine
i da grabež nastane
iz plitke dubine.

Gospon Oksimoron
s tupošću oštrinu spaja,
beskrajnom svršetku tom
ne nazire se kraja…