U mom tijelu
dogodila se greška,
sa mog genetskog koda
nestalo je smješka.

Ispravak molim
i to hitno,
propustiti ne želim
nešto vrlo bitno.

Smijeh je lijek
zato mi hitno treba
da sumornost
ne naraste do neba.

„Doktore genetike
recite što mi je,
tko mi krade osmjehe
i ostavlja usađene bolove,
bolest jel izlječiva je
i ima li ispravka genetike.“

Ne želim više
ovaj ustaljeni kod,
previše gena tuge
u mom tijelu je
oni potiru svakodnevno
sve gene radosne.

Oglas dajem.
Laboratorij siguran trebam,
vještog doktora genetike
da uništi tužne kodove
poljupcima da usadi osmjehe.

Štefica Vanjek-Štefi