novanada.com

Zagrmjelo je more u silini svojoj
Režući oštrim vrhovima valova
Crno platno nebesko
Povlačeći ga u svoje dubine.

Vatrena koplja zabadaju se
Praskom u njegova rebra.

Strah…
Bespomoćnost…
Tisuću misli, tisuću slika u očima
Bol u duši.

A more grmi
More se lomi
Uzdiže moćno
Crne ruke nad dušama sklapa.

Zamagljen prozor uzdahom
Očajem iščekivanja
Natopljen suzama
Nada u molitvu upletena
-Bože,vrati ih!
Neka ti ih more žive
Iz svog zagrljaja preda!
Molitva ne prestaje.

A more…
More sada šuti.
Hoće li progovoriti?
Hoće li otkriti
Tajnu izgubljenih?
Da se nađu
Da se vrate doma
U zagrljaj voljenih.