Hodati po žici
na životnoj ivici
izazov je vjekovni.
Ravnotežu rukama hvatati
glave hladne hodati
da se ne sunovratiš
u ponor beznađa
želja je čovječja.
Balansiranje gibljivim nogama
hvatajući žicu prstima
umjetnost je opstanka.
Život je akrobacija
u kojem glumeći klauna
malo uplakana malo radosna
ozbiljno balansiramo
između neba i ponora.
Suzana Marić
julija
07/07/2012 at 12:14 pm Permalink
Život je akrobacija
u kojem glumeći klauna
malo uplakana malo radosna
ozbiljno balansiramo
između neba i ponora.
Jako dobro iznesene misli. Svaka ti je na mjestu. Pozdrav Stefi 🙂
07/07/2012 at 5:16 pm Permalink
Izazov, ravnoteža, želja, balansiranje, akrobacija… sve životno, ljudsko, sve se slilo u pjesmu i tvori kompoziciju vrijednu pažnje, uradak promišljanja.
Prelijepo!
Veliki pozdrav, Stefi
07/07/2012 at 6:06 pm Permalink
Život je akrobacija
u kojem glumeći klauna
malo uplakana malo radosna
ozbiljno balansiramo
između neba i ponora.
super pjesma
puno pozdrava
SFD
07/07/2012 at 8:47 pm Permalink
Tako je Stefi!Medjutim nije lako cijeli zivot drzati balans.
Lijep pozdrav!
07/07/2012 at 11:29 pm Permalink
bas tako stefice,istina ziva!!:)
08/07/2012 at 7:39 am Permalink
stefi lepo napisano…sviđa mi se ova životna akrobacija koja se prožima kroz celu pesmu…. lep pozdrav 🙂