Mi smo samo dva stara svjetionika

 koja na pustim otocima gore

 prepoznat ćeš dušu nepoznatog lika

 i dalje svjetlom obasjavaj more.

 

Riječi su putnici što nemaju mira

lukama plove s nadom i strahom

predugo čekam tu  lađu od papira

 oživi njena jedra toplim dahom.

 

Noć ide svome kraju,  pjesniče mili,

ova  pjesma isplovljava pred zoru

 da bi opet skupa u tugama  bili

samo bacaj to svjetlo prema moru.