Ako me jednom zatrebaš
znaš da ćeš me naći
pospremljenu u kutu srca,
u šikari uma sakrivenu,
u dnevniku ljubavi zapisanu.

Ako ruku moju zatrebaš
da te toplinom prožme
potraži je u vrevi ruku
što gurajući se dodir traže,
prepoznati ćeš je po nježnosti.

Ako zatrebaš rame za plakanje
prijatelj iskreni znaš da ću ostati,
to ti još jedino mogu pružiti
tuga je jedina koju znam čutiti.

Nas dvoje nikada nećemo
glasno klicati životu heureka,
ona je za nas nepoznanica,
i nećemo dočekati sretan završetak
makar živjeli stoljećima.

Štefica Vanjek-Štefi