Već dobnik stari otkucava ponoć

duge sjene Mjesec hladnim zrakom riše

snena njiva slatke snove sniva

sve počiva i postaje tiše..          .

Zagledan u rijeku skitnica je neki

kraj ugasle vatre sanjariti stao

divnu, bijelu ženu nasred rijeke vidi

njoj je nekoč davno sve stihove dao.

.

Ona mu se smiješi i rukom ga mami

podsjeća na dane kad je sretan bio

haljinu joj bijelu rijeka nježno nosi

ljubio ju strasno, zna da nije smio.

.

Već je dobnik stari otkucao ponoć

ženi Mjesec lije bisere po kosi

kraj ugasle vatre nikog više nema

pogledaš li bolje, rijeka nešto nosi.