IDEJA METAFIZIČKE BESPOMOĆNOSTI

 

Ležala je u lokvi vlastite krvi

eksplicite zbližena sa svojim sebstvom.

U njoj drugi su prali noge,

umivali vjeđe i obraze;

bila je tamo, gutala je grijehe i tugu,

bezimena i sama prezirala je sebe,

svoj san slomljenih krila kitila je

besjedama utjehe i pomirenja.

Plakali su nad njom

jer su jedino tako isprazne suze

dobivale smisao i obilje vjerodostojnosti

u gnijezdu ljudske bespomoćnosti

uvijek je napipala puls

i sama rođena kao ideja

metafizičke bespomoćnosti.

Napuštala je besmislen svijet

koji je ostao davno zatočen u majmunu.

Iako nikada nije dobila krila, okrilatila je

mnoge duše u hladovini svoje

vječite dvodimenzionalne šetnje

slijepljena sa zemljanim tlom.

2 komentara za "IDEJA METAFIZIČKE BESPOMOĆNOSTI"

  1. Marija
    Marija
    09/12/2018 at 8:26 pm Permalink

    Čovjek je svojim materijalnim određenjem bespomoćno biće. Jedino oruđe koje ima da dokuči i spozna bit je njegova svijest, spekulacija, a njoj sam ne vjeruje, jer materijalno u njemu uvijek traži fizičke dokaze.Bit je zarobljena u majmunu koji ne može iskoračiti iz stalne dvodimenzionalne šetnje, a sve je više otuđen od svojeg sebstva, izluđen gomilom informacija koje ne može apsorbirati, zaveden šarenim perlama podaničko- nasilničke kulture.Krajnje pesimistična, duboko misaona i sveobuhvatno socijalna pjesma.:)

  2. AnjaL
    11/12/2018 at 12:03 am Permalink

    “Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati” D.C.

    Ne dopustiti da materija zarobi duh.
    Lp!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.