Profesor Igor Divković poslao nam je ovaj moderno i fino brušen dragulj slavenske antiteze za, kako reče, naš đerdan – portal Očaravanje. Pjesma je vedra, vrckavo nježna i ne voli biti sama. Ako vas inspirira za objavu u našem natječaju, napišite srodnu pjesmu. Igrajmo se! Neka se među nama širi Tinova velika kristalna kocka vedrine!

 

Je l’ to tutnji?

Je l’ to grmi?

Je l’ to zveči?

Je l’ to ječi?

Što to budi

moju muzu,

dok drjemucka,

dok spavucka?

 

Nit’ su salve,

nit’ gromovi,

nit’ dukati,

niti do’ci

nit’ joj šuška

duga kosa,

dok drjemucka,

gola, bosa.

 

Jednim okom

viri, virka.

Drugim, sneno,

žmiri, žmirka.

Na po’ uha

ona sluška,

netko kanta,

baš pjevuška.

 

Je l’ to tenor

od kastrata?

Je l’ to sopran

anđelina?

Je l’ to nebo

sred visina?

Je l’ to more

iz dubina?

 

Nit’ kastrati,

anđeline.

Nit’ visine,

nit’ dubine,

već to slavuj,

u ševaru,

pjeva, pjevi,

svojoj ševi.