Kroz moju dušu

Propješačila sam strme obale
padala poput anđela sa Stjenjaka
ustajala da bih se iznova sunovratila
u dubinu dubina svojih zjena
gdje sam odavno zaključala sebe
u tamu skrivenih pregradaka
daleko od barbarskih pogleda.

I kad mi svijet postane stran,
i kad sam odvojena od svih stvari,
i kad raspline se plavi dan
i ne čuju se glazbeni drhtaji pčela,
a obrisi srastu k’o kamen i trn
odlazim u dubine, još dalje.

Iz sumaglice na horizontu
strši bijela, hladna pustopoljina
u njoj promrzli drozdovi
zastrti velom, pjeva im tvoja tišina.

I raspjevana maglovitost putuje
ponad divljih, mutnih voda,
ponad starih krovova,
ponad majušnog planeta Zemlje
u bezdan svemira
i vraća se kao oblačak,
kao topla proljetna kiša,
kao glas pjesnika
u moju dušu.

*
Pjesniku Igoru Divkoviću. Neka se među nama
širi Tinova kristalna kocka vedrine.

9 komentara za "Kroz moju dušu"

  1. katarinab
    katarinab
    07/10/2020 at 8:19 pm Permalink

    Napomena: odlučila sam objaviti pjesmu koja je inspirirana pjesmama profesora Igora Divkovića, jer upravo kao što je Marija napisala “Neka se među nama širi Tinova velika kristalna kocka vedrine!”

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/10/2020 at 8:56 pm Permalink

    Iz sumaglice na horizontu
    strši bijela, hladna pustopoljina
    u njoj promrzli drozdovi
    zastrti velom, pjeva im tvoja tišina.

    Izvrsni stihovi, Katarina ! Ugodnu večer ti želim!

  3. katarinab
    katarinab
    07/10/2020 at 9:29 pm Permalink

    Suzana, hvala ti na pažnji i ovom krasnom komentaru koji me veseli.
    Puno, puno pozdrava ti šaljem.:)

  4. Marija
    Marija
    08/10/2020 at 7:20 am Permalink

    Sjajno, Katarina. Baš mi se svidjelo!

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    08/10/2020 at 7:52 am Permalink

    Prekrasno Katarina .užitak je bilo iščitavati te.

  6. AnjaL
    08/10/2020 at 8:04 am Permalink

    Zaista divni stihovi… od početka do kraja…
    Krug se zatvorio s glasom pjesnika, predivno!

    “I raspjevana maglovitost putuje
    ponad divljih, mutnih voda,
    ponad starih krovova,
    ponad majušnog planeta Zemlje
    u bezdan svemira
    i vraća se kao oblačak,
    kao topla proljetna kiša,
    kao glas pjesnika
    u moju dušu.”

  7. katarinab
    katarinab
    08/10/2020 at 5:01 pm Permalink

    Drage Marija, Boba i Anja – veseli me da vam se pjesma dopala i hvala za komentare.
    LP! 🙂 🙂 🙂

  8. Mihaela
    Mihaela
    08/10/2020 at 7:53 pm Permalink

    Itekako se dopada! 🙂

  9. katarinab
    katarinab
    09/10/2020 at 10:28 am Permalink

    Draga Mihaela, hvala na pažnji i ovom lijepom komentaru. Znači mi.
    Pozdrav i lijep dan ti želim!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.