Igor Divković u  traganju za srodnim stihom – 4

U jednom svom  intervjuu profesor Igor  Divković, pjesnik, dobitnik većeg broja književnih nagrada, priznanja, zahvalnica i diploma je izjavio: “Svi mi pisci smo braća (po peru), ili, kako sam već prethodno citirao Tina Ujevića u Pobratimstvu duša u Svemiru, svi smo krvavi ispod tanane pjesničke kože!“

Profesor Divković poslao nam je tri svoje pjesme koje čekaju odjek nekog drugog poetskog srca. Stoje pred vama, pa ako su vas atmosferom, stihom, mišlju… podsjetile na neku vašu pjesmu objavite je.  

 

Minijatura

U maleckom svijetu

malecki kućerak,

malecka vratašca,

prozorčići,

vrapci.

Na telefonskoj

žici

ptica na ptici.

 

U maleckom svijetu

malecki kućerak,

vratašca i prozorčići,

stakalca i ogledalca.

U staklenoj manageriji

slon.

U minijaturi

Ona i on.

.

Juda

.

Spremna za izlazak,

za noćni provod,

razmišlja,

izaći,

ili ne?

Ako izađe,

u što će izaći?

Ako ostane,

poznato joj je sve.

 

Grad

je

gad,

pogotovo

noću,

guta,

ždere,

zavodi,

melje.

 

Kuća

je

raj,

pogotovo

noću,

kupa,

hrani,

mazi

i pazi.

 

Spremna za izlazak,

za noćni provod,

traži povod

da se svuče,

ali gle’ čuda,

povod je Juda.

Ipak će

izaći

vrag je vuče.

.

Put u Šangaj   

 

Ako krenem

danju,

stopala bosa

okupat će mi rosa.

Mahat će mi

vlati trave,

pjevati slavuji,

kastrati,

sakralne sevastopoljske djevuške.

Smijat će se Sunce

svome zlatu.

Svome svijati duge.

Svoga nositi mostovi,

ceste,

pruge.

Strpljivo čeka

Tao Lina

još strpljivija joj je

majka Kina.

 

Ako krenem

noću

(što najvjerojatnije i hoću)

svijetlit će mi

svemir,

šaputat će mi

mrak,

lahor će lelujati

zrak.

Na putu svile

(u milijun prigoda)

vidjet ću vile,

slušat ću ćuka

i sovu,

mirisati mirtu

i zovu.

Otvori vrata

Tao Lina

dočekaj svog

zapadnog čovu.

.

Igor Divković