Toga jutra

posve je sam

napravio sendvič

debelo odrezana šnita

kruha i parizer,

posve je sam

natočio kavu

šuteći,

zapalio onu

od koje se gušila

i čiji je miris nosila

u kosi cijeli dan.

Bez riječi je

pograbio svoj

crni

kišobran

i otišao

zalupivši vratima.

Oduvijek je bio

opsjednut Preverom

pa joj se nehotice

ušuljala misao

da se igra „Doručka“,

njegove omiljene.

Umjesto da

zaplače,

požurila je kupiti

novu bravu

da makar malo

pobrka lončiće

i doda svoj

štih

za kraj

pjesme

…

još uvijek se smije