Meni nitko neće pisati pjesme,

Nitko me neće spominjati

Kada oči moje prestanu ovaj svijet gledati.

Mene neće ispraćati hvalospjevi

Jer u svojim tišinama živim živo

Dok oko mene buka nadjačava mir.

Meni neće sjećanja drugih pisati stihove,

Neće me spominjati kada noge moje

Završe svoj zemaljski hod,

Ali moje će riječi ostati zauvijek

Kao iskrice što titraju na vlatima travki

U neko rosno jutrenje čekajući sunce.

Pa i ako ih sunce upije

Vratit će se iduće jutro i beskrajno dugo,

Kada me se više nitko neće sjećati

One, te iskrice mojih misli svjetlucat će

Svakog novo dana.

07.02.2016.