Ja nisam htjela
ne, ja nisam htjela
da ovo bude stvaran
još jedan odlazak u nizu
kao odlazak expres vlaka
što gubi se u daljinu.
Željela sam,
o da ,željela silno
da uvijek mi budeš blizu,
toplinu da osjećajima daješ
kao anđeo čuvar
da za mene traješ.
Ispod maske ravnodušnosti
ja sam se zaklonila
dok su tvojoj ljubavi
iz dana u dan rasla
sjajnija i ljepša krila
a meni lađe tonule
u beskraju sivila.
U getu moga uma
još stanuje jedna slika
poznatog mi tvog lika
i luta ulicama grada
onog što zovu ga
„Čežnja“.