ISPRED TIŠINE

jabuke su se otkotrljale

udarile u vrata tišine

opominjući vrt pun ruža

zastala sam

nehotice se ogrebala trnjem

kasnije su nepoznate djevojke od ruža radile krune 

kolo igrale na proplanku

još tiša sam se vratila u grad

penjala se kamenim stepenicama 

ne bih li osjetila prvu jutarnju svjetlost na prstima

i prvi blagoslov pjesme