Nebo je noćas olovno i teško

i mada je vedro, zvijezde gube sjaj,

u duši divljaju orkani i bure,

valovi se pjene;  je li ovo kraj?

                    .

Što je bilo jučer, što će biti sutra?

Slapovi pitanja ruše se na nas.

I dok uzalud odgovor tražimo,

kasno se sjetimo živjeti danas.

                     .

Slike nas prošlosti sustižu i gaze,

strepimo pred onim što donosi dan,

sa zebnjom lutamo pustinjama misli;

hoće l’  nam se ikad ostvariti san?

                      .

Dok nas tako biju ničeg vrijedne sumnje

pa  kroz slast života prolazimo sjetni

 tragajuć’ za srećom, ljuti na sudbinu:

razmislimo malo, možda smo već sretni.