Ja nemam s kime razmijeniti riječi
iz noćne more nitko me ne budi
moja ljubav kraj mene ne spava
nit’ mi prstom usne ocrtava.
.

Pod pustim nebom stojim sama, bosa
lijevaju kiše, brišu suze s lica
stisnuto grlo ne ispušta stih
kamen je tako samotan i tih.
.

U vrtu našem još njegujem cvijeće
jedino njega tebi mogu dati
do dana onog kad će ime moje
uz ime tvoje na kamenu sjati.
.

Što te sprječava iz tajnih dubina
da znak pošalješ, da znam da te ima?
Sve više mislim da ničega nema
da život kratak tek varke sprema.
.

Tekst: Marija Juračić

Slika: Ljiljana Stjelja