Izgubih te noćas
u košmaru snova
međ licima stranim
u sivilu
uskomešane ulice.

Srce je stalo
zbog gubitka,
tad vidjeh sebe
na odru ležim
čekajući tebe
da mi tijelo ugriješ,
iz košmara probudiš.
Žuta mi ruža
u rukama sklopljenim,
u zaleđenim suzama
cakli se tvoje lice
i kao uvijek
šapuće bitne sitnice.
Glas ti jasno čujem
utjehu mi zbori
„Umrijeti zbog ljubavi
čaroban je dar
jer tamo gdje ideš
neću više biti
za tebe izgubljen
bit ću tvoja sjena
i najvredniji znamen“.
Vrisak prolomi se zrakom,
to moje usne
dozivaju tvoje ime
i srce zbori
„Trebam te sada,
sutra
i sva buduća jutra“.