Kako li smo nekad naivni bili

Misleći, ljubav će uv’jek bit’ uz nas

Kap po kap vode na žar dolijevali

U zadnjem trenutku tražili svoj spas.

Oh, sami sebi bili smo si važni

Pričali da od nas sretnijih nema,

Kroz naivnost gledali ponos lažni:

„Veliku ljubav“ što dugo već drijema.

.

Od oholosti ne vidjesmo nikog

Dok smo sve sebi zgrtali poene

Postali smo dio plijena lakog.

.

Godine prošle, ostale nam sjene

Zamrlo u nama i srce drsko

K’o posljednji smijeh gladne hijene.

Tu jadnu priču ispričah al’ mrsko.