(sad)
Čujem u daljini lavež psa
sve je tako mirno sem tog tužnog glasa
ulica nema u san se zakovala
sve je tako tiho, čak i ja.
(dva sata kasnije)
Poneki šum vetra uznemiri grane
krene da ih njiše a onda stane
ulica spava kao dete u krilu majke
a pas i dalje tužno cvili kroz sokake.
(mnogo kasnije u noć)
Kroz prozor sobe ulazi mesečina
niz cestu umesto koraka odjekuje tišina
ulica snom zanesena mirno drema
ni pas ne cvili više,kao da glasa nema.
(mnogo,mnogo kasnije u noć)
Tišina ni misli se ne čuju.
20/07/2012 at 8:57 am Permalink
Odlična pjesma. Jako mi se sviđa ta kronologija događanja u noći u kojoj se ništa ne događa. Samo jedan pas laje u daljini, grad hrče, a pjesnik osamljen bdije. Kulminacija su zadnji stihovi čija tišina znači progutani jecaj tišine. Jako dobro Mile. Lijep pozdrav 🙂
20/07/2012 at 9:11 am Permalink
hvala marija,lep pozdrav ti želim 🙂
20/07/2012 at 2:55 pm Permalink
I kad sve obavi mir noći, pozaspaše ulice, svi osim tebe našli zasluženi san.
A pjesnik ostao bdjeti u jecaju.
Jako lijepa pjesma!
Pozdrav!
20/07/2012 at 4:10 pm Permalink
hvala marissa…pozdrav 😉
20/07/2012 at 7:03 pm Permalink
Sve je mirno,gotovo necujno.Samo samoca remeti mir.Stihovi djeluju staticno ali u njima se skriva dinamika osjecaja.
Pozdrav!
20/07/2012 at 8:01 pm Permalink
Ispratiti sve zvuke noci i bdeti nad sobom.
Jako dobro, pozdrav 🙂
21/07/2012 at 7:56 am Permalink
hvala dragice…pozdrav 😉