Jesen je jednostavno došla

Iznenadila me

Zatekla me je nespremnog

Unoseći nemir u ovu mirnu pjesmu

Koja je ostala na usnama

Otežala od jutarnje rose

Poslije neprospavane noći

Lomeći mi srce

Tjerajući osmijeh sa mog lica

Kao skitnicu koja pleše na kiši

Jesen je jednostavno došla

Iznenadila me

Zatekla me je nespremnog

Nije mi dala vremena

Da se promjenim

Da zaboravim dane kada sam bio spreman

Za pravu ljubav i život da dam

Kao neopjevani vitez

Koji žali za dobrim danima

Nesposoban da se opet rodi

Kao pticu koja pjeva o slobodi

Boreći se za svoje nebo

Jesen je jednostavno došla

Iznenadila me

Zatekla me je nespremnog

Kao konobara koga boli svaki korak

I ruke mu se tresu

A ipak radi do zore

Opijajući pola grada

Kao usamljenu domaćicu

Na čija vrata ne zvoni poštar

Jesen je jednostavno došla

Iznenadila me

Zatekla me je nespremnog

Kao pjesnika koga tuga pokreće

Kao vrijeme koje je izgubilo cijenu

Kao bosonogo djetinjstvo

Nikada ne prežaljeno

Kao krojača koji uvlači konac u iglu

i pokušava zašiti rupe koje je život

napravio u nama

Kao ovu pjesmu kojoj ćeš ti dati naslov