Večeri neke kada sve utihne
I kada povjetarac
Na otvorenom prozoru
Zanjiše firangle,
U ranu jesen još toplu i šarenu
Svojoj ću zvijezdi krenuti
Sasvim sigurna i smirena
Nestat će sav umor života
Nestat će sva tužna sjećanja
Jer samo se na taj put odlazi tiho
Odlazi bez žaljenja, bez suza
U susret čekanom bez granica
A one, zvjezdice osmjehom će titrati
Kao putokaz da ne zalutam
U nepreglednom prostranstvu
Neću tada moći utješiti žalosne
Niti im reći kako je život bio dobar
Kako je imao i svoje tamne strane
A sve je upisano na stranice
Ove sasvim posebne putovnice
Ostavit ću ljubav u malim stvarima
Za sjećanje, za dane kada se
Zapale nove svijeće i cvijet ostavi
Sjećanju na ranu jesen toplu i šarenu