JošUvijekJeSam
U vrijeme ravnodušnosti, ti si mi sve
Ona Mala’ iz parka, govorili su joj
Sjećaš li se Marka, duge kose, noge bose
Kako ne, kako ne, razbaštinio mi srce
Dušu satro stihom, opio se i zaspao u jarku
A opet sam ga voljela, Ma jes’ ga voljela
Kao ni jedna druga, mjestimično gdje se pojavi duga
Zapeo je u vlaku jedne zime,
Bilo je malo rime i prozračne klime
Nitko mu ipak nije znao pravo ime
Tragali su za njim, ofucanim nostalgičarom tim
Zajedljiv, pomalo mračan
U ljubavi je tražio pune boce
Hranio se tugom, razbijao vozove
Hodao prugom do jedne Male’
A gdje je sada rijeke tok,
Nevrijeme je u jeku
Neka suze sreće poteku
Nekada se smijao
A sada sjedi sam
Jedino mu tamni oblak drag
I još uvijek je sam
julija
8 komentara za "JošUvijekJeSam"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.