14 ožujka 2012
Autor: songfordead
Kategorija: Pjesma u prozi
Tužno je stablo
kada mu odsjeku granu
dok rijeka nije
kada joj uklone branu
Po prašini i zemlji crnoj
prosule se moga tijela
kapsule rasprsnutih krvnih zrnaca
Sloboda je skupa
iako
ponekad oštrica noža je tupa
Zatvorena ljepota spava
pod okriljem zvijezda
Sanja morske vale
uvalu i plažu
Na putu prema vječnosti smrti
oči su širom raširene
boje se mijenjaju kao prirodne mijene
samo crveno urezane sjene
osjete kada se Sunce sklopi
sa tamom u noć utopi
Sloboda, sloboda
Gleda samo naprijed
jer oni što se bune mijenjaju svijet
žele ubrzati ritam straha
da nismo kao srna plaha
Odsjaj probuđene svijesti
traži spas u nastanku planete
još od kada su prve duše
počele svoga krila let
A ti, gdje si mi, kao kiša jutarnja tvoje srce ljubavno rasipa se mojim mislima,
želi se utopiti u sadržaju našeg prvog poljupca, jeseni te žuto-zelene,
osjećanja da nikada nećemo osjetiti smrtnost
16 komentara za "jutarnja smrtnost"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.