Sve je to, mili moj, otišlo nekud
u zvijezde, u mrak.
I sve je to, živote moj
pobjede vjesnik i poraza znak.
Nova je priča smijenila staru
novi su ljudi i san,
al’ još je isti otrov u duši
ista je noć, isti je dan.
Ništa ne nestaje.
Sve što jest, ostaje negdje
i vraća se na početak.
julija
Josip Ergovic
katarinab
14/03/2012 at 4:44 pm Permalink
“Ništa ne nestaje.
Sve što jest, ostaje negdje
i vraća se na početak.”
Kao u krugu krug, život kao krug. Zato su neki (Ajnštajn, Tesla…) vrijeme nazvali prividom. Neki svjetski poznati fizičari (s jednim od njih sam se svojevremeno družio nekoliko godina – dr. je teologije, fizike i profesor talijanskog, francuskog i engleskog jezika). Sjetio sam se njega čitajući tvoju pjesmu. Govorio je da da ništa ne nestaje i objašnjavao to terminologijom koja mi sada izmiče; govorio je da sve što jest ostaje negdje zabilježeno, uslikano…; govorio je o “vraćanju na početak” objašnjavajući da bismo, kad bi mogli letjeti brzinom svjetlosti na neku od zvijezda i planeta… sa njih vidjeli sebe iz vremena djetinjstva… pa još i ranije vrijeme, ono kad smo se rodili, dakle sebe u kolijevci. Znam da si čitlala o tim “stvarima” te da ih razumiješ. Frapantne su iz prve ruke. No, to nije nikakav komentar tvoje pjesme, samo me tvoja kitica podsjetila na te “stvari”. Ovu tvoju dobru pjesmu (s pravim naslovom, naravno gledano iz mjoga ugla) ostavljam onima koji su u mogućnosti da se podrobnije i kompetentnije od mene pozabave analizom. Ja mogu reći da je odlična i tematski i u izričaju.
Veliki pozdrav.
14/03/2012 at 4:56 pm Permalink
Ja ću biti vrlo kratak. LIJEPO!!!
Pozdrav mare!
14/03/2012 at 5:29 pm Permalink
Ništa ne nestaje.
Sve što jest, ostaje negdje
i vraća se na početak.
…………………………………..
to je onaj trenutak kada udahnemo prvi put, ali i izdahnemo zadnji puta, kružimo planetom dok ne nađemo posebno mjesto gdje ćemo posaditi drvo našeg života, ali da nema ”tog tvoga” brojanja bila bi još superiornija
eto ti se ljutila ne ljutila, zaboravila na me’ kao ja tren na te’
ja ti ipak poslao tortu (valjda je bar na tren pao u zaborav moj ”grijeh)
VELIKI POZDRAV SOČAN KO TISUĆU SLATKIH LUBENICA
SFD
14/03/2012 at 5:44 pm Permalink
ovo mi se jako svidja dzulijeta:)
rmalo si uspjela odvezati znjiravce u toj svojoj pjesmi,,, uglavnom si mi nekako stegnuta, striktna:)
14/03/2012 at 5:53 pm Permalink
………………………………………………………………………………………
S.N.D
………………………………………………………………………………………..
SFD
14/03/2012 at 6:05 pm Permalink
Jako dobro, pozdrav Mare!
14/03/2012 at 6:35 pm Permalink
govorio je da sve što jest ostaje negdje zabilježeno, uslikano…;
-Svjetlosti, o tome je u svojim pripovijestima pisao Janko Leskovar, vrijedi pročitati. 🙂
– Song, ne brojim, pjevam. Torta je odlična. Sve ti je oprošteno. 🙂
– Uštirkana sam? Ma nisam Duško. Samo ti se čini. 🙂
-Jim, Nep, veliki pozdrav! Hvala na lijepom komentaru. 🙂
14/03/2012 at 10:25 pm Permalink
Sve je u životu sazdano od mjena od rođenja pa do smrti.Odlično Marija.
15/03/2012 at 9:27 am Permalink
Hvala Stefi, vjerujem da je tako. Kako reče filozof; na svijetu stalna samo mijena jest. 🙂
15/03/2012 at 11:33 am Permalink
kao krug….vratimo se odakle i krenusmo..
posebna mi je ova pjesma draga Marija:)
lijep pozdrav
16/03/2012 at 1:01 pm Permalink
Prelijepo draga Marija!Životnom istinom ispisani stihovi!
“Nova je priča smijenila staru
novi su ljudi i san,
al’ još je isti otrov u duši
ista je noć, isti je dan.”…ovo me se posebno dojmilo
Topao osmjeh ti ostavljam od ♥!:))