Daleko su odletjeli ždralovi
do dalekih obala
gdje sjećanja nestaju
A ja sam ostao sam
na obali neba
i gledao sam
te zatvorenih očiju
Noć je pitala jutro
Zar je nestala ljubav,
ako srca šute
Došle su magle
i snjegovi su pali…
A još miriše soba
na tebe i dunje žute
U tvojoj ulici još miriše tišina
i vjetar spava na leđima oblaka
Koliko dugo se nismo vidjeli
koliko dana, koliko godina
Noć je pitala jutro
Zar je nestala ljubav,
ako srca šute
Prošla je zima
i godine su prošle…
A još miriše soba
na tebe i dunje žute
Suzana Marić
Marija
Mihaela
14/03/2012 at 3:52 am Permalink
super pjesma, stvarno
Noć je pitala jutro
Zar je nestala ljubav,
jutro
SFD
14/03/2012 at 8:22 am Permalink
nije nestala ljubav samo je promjenila košulju
pozdrav B.
14/03/2012 at 8:30 am Permalink
Noć je pitala jutro. Tako si suptilno naznačio besanu noć u kojoj se roje sjećanja, naviru slike jednje prošlosti, ljubavi koja je još ostala u nekim mirisima, koja nahrupi tišinom.
Lijepo je rekla Boba, nije nestala. 🙂
14/03/2012 at 9:12 am Permalink
Jako lijepa pjesma u odličnim metaforama, pozdrav Sumiko!
14/03/2012 at 9:29 am Permalink
Čarobno dragi Sumiko!!Naprosto – očaravajući stihovi!!
“U tvojoj ulici još miriše tišina
i vjetar spava na leđima oblaka”…divno
Topao osmjeh i pozdrav u tvoj dan šaljem!:))
14/03/2012 at 4:03 pm Permalink
noć je pitala…
izdvojiše svi a ja ne mogu odoljeti jer su mi noći najdraže pa je ova pjesma prelijepa Sumiko
pozdrav:)
14/03/2012 at 10:53 pm Permalink
i godine su prošle…
A još miriše soba
na tebe i dunje žute
Jako dobra pjesma Sumiko i te dunje mirišu na prošlost.