Pitaš me, što me ove noći tišti

Donosi probleme

Je li ovo samo sjetno vrijeme

Koje nosi dileme

 

Stižu li nam tužne vijesti

Ili to samo iz obijesti

Spuštam ruke na dno tame

U vrtlog noćne osame

Živim li po pravilima svijeta

Kada je duša upitnik

             Jednog vijeka

 

Ne ostavljam svoga bića trag

Iako sam ponekad lijepoj riječi drag

 

Tko odnosi pepeo i prah

Kada odleprša ptica perje

Možda bura i jutarnji mraz

Kao ovoga zemaljskog šaputanja dah

 

Nisam za gospodare i njihove hvalospjeve

Neke nove pravce i ušminkane kreme

 

Ponovo stojim sam,

Stanica na rubu grada

Nakon nevidljivog rada

je moja pokora, iako zanos svoga tijela dam