Obuze me sjeta nekih davnih dana

Dok je ljubav naša još imala krila

I poljubac bio jedina nam hrana

I dok si me zvao: „Moja draga mila.“

Bilo je to vrijeme mladosti i nade,

Bilo je to ljeto samo za nas dvoje,

Bilo je to onda, kada noć dan krade,

Kada smo imali samo svoje snove.

Bilo je to nekad, sada više nije.

Pri prvome vjetru, ljubav slomi krila

I poljubac nesta, više me ne grije.

Sjećanju ostao šal od crnog tila.

Sjeta me davnine i nadalje slama.

Dok još moći imam u to malo uma,

Želim da je ljubav još malo sa nama

Tad nek’ skupa odu bez srama i šuma.

Copyright   (c)  autor: Đurđica Brčić