kada noći potraže svoje snove

neshvaćeno vrijeme

izgubi svoja lutanja

u strepnji što se tijelom zove

nastane se gluha pitanja

 

traješ li u prostom nadanju?

živiš li svoja sjećanja?

gubiš li ugrize vremena

i vjetrove na klisurama,

boli na ranama,

tuge u poplavama?

 

ruku položi na grudi

primiri Naše srce

njime protječe

ljudski život

u bujnoj radosti

i crnoj žalosti

 

osjeti trenutak

između tih dviju krajnosti.