kada noći potraže svoje snove
neshvaćeno vrijeme
izgubi svoja lutanja
u strepnji što se tijelom zove
nastane se gluha pitanja
traješ li u prostom nadanju?
živiš li svoja sjećanja?
gubiš li ugrize vremena
i vjetrove na klisurama,
boli na ranama,
tuge u poplavama?
ruku položi na grudi
primiri Naše srce
njime protječe
ljudski život
u bujnoj radosti
i crnoj žalosti
osjeti trenutak
između tih dviju krajnosti.
Suzana Marić
julija
19/08/2012 at 9:11 am Permalink
Misaono-ljubavna pjesma koja tako jednostavno oslikava ljudski život u rasponu od bujne radosti do crne žalosti. 🙂 🙂
19/08/2012 at 10:25 am Permalink
🙂 žmig žmig…hvala julija
19/08/2012 at 12:48 pm Permalink
lijepo, puno pozdrava, sfd
19/08/2012 at 1:19 pm Permalink
gubiš li ugrize vremena
Mirjana, jako lijepo odabrane riječi tvore stih koji jednostavno moram izdvojiti, no time ne umanjujem vrijednost cijele pjesme. Volim se uloviti za nešto što me na jedan poseban način osvaja kada čitam nečije djelo. Puno je pitanja koja traže odgovore i kada oni izostaju imamo osjećaj nedorečenosti … a upravo ponekad to stanje piše lijepe stihove. Želja da se razriješe dvojbe. Da ne filozofiram 🙂 zaista lijepa pjesma koja me navodi na razmišljanje …
Lijep pozdrav !
19/08/2012 at 5:11 pm Permalink
osjeti trenutak izmedu dvije krajnosti .. time je na kraju receno sve. jako lijepo.pozdrav
20/08/2012 at 2:50 am Permalink
Vrlo lijepo si koračala stihovima između dvije krajnosti.
Šaljem ti pozdrav!
26/08/2012 at 11:14 am Permalink
Trenutak izmedju te dve krajnosti cini srecnim. Pozdrav 🙂
27/08/2012 at 9:10 am Permalink
pozdrav svima….naklon za komentare…dragi ste svi …..ali 🙂 samo ću tiho reći Goga slobodno razmišljaj ….