Kada iz dvorišta odlete sve ptice

iz očiju brzo izreži taj prizor

neka ljubav nudi svoje zadnje lice

 samo kreni dalje, razbij retrovizor.

 

Kada umre igra leptira i cvijeta

pa oštrica riječi srca probode

bježi ako treba i na kraj svijeta

u dvorac samoće, u krajnost slobode.

 

Kada utihne mjesečeva sonata

a boli tišina kojoj ne znaš ime

negdje u  muzej prašnjavih eksponata

figuricu smjesti i zaboravi me.