Karantena u koju dolaze svi

osim mene

širenjem zaraze postojanja

tek malo vremena posvećujem biću

 

Da, malom biću u prevelikim cipelama

naslijeđenim

pohabanim,

ali vrijednim

 

Pregazile su one mnogo trnja

da bi aureolu nosile, nisu spremne,

osim jednoga

krenuti niz planinu

do doline

ravnih stopala,

pod rukom

dok krvava koljena i označene nadlaktice

umiru u boli siromaha

o kojima nitko ne brine,

osim jednoga

nevidljivog oku

stvoritelja svijeta

 

Neka te,

neka te pored mene,

sjenu mi izbriši sa crne zemlje,

a vrati oca i majku,

brata mi vrati

pa neka bude

sjeme kao sjeme

plodnog života ,

a nezbrinute duše.