Onaj sunčan dan
kada me ruka tvoja takla
kupih jednosmjernu
kartu za raj.
Vlak na stanici
zvanoj beznađe
čekao je brz ukrcaj
da me odveze tamo
gdje još bila nisam,
na neka vedrija odredišta,
sivilo današnjice
bez osmijeha i muzike
da zamijeni
šarenilo osjećaja
i toplina dodira.
Karta za raj
u džepu još postoji
izbledjela i izgužvana
dosadu još broji,
vlak na istoj stanici
još uvijek čeka ukrcaj
kišama već je isprano odredište
krajnja stanica
RAJ.

Štefica Vanjek-Štefi