U katakombe moje ti donesi cvijeće

možda ga zavolim, možda mi se svidi

voštano, bijelo sa mirisom svijeće

odbija me sudba, privlače prividi.
*

Ako želiš mili, ti donesi stih

neka svoju glazbu sam u sebi svira

nesretan, moćan, tajanstven i tih

on je zalog duše, zalog našeg mira.
*

Donesi mi pticu slomljenoga krila

da joj rane vidam, da je ne dam svijetu

ona će mi pričat gdje je nekad bila

zašto su joj krila slomili u letu.
*

U katakombe moje ti dolaziš sam

Mjesec te prati svojom mračnom stranom

u tami naših srca  sagorjet će  plam

ljepotu riječi u usudu znanom.