Gore, dolje, gore, dolje,

cika, vika sa svih strana.

Poskakuje klackalica,

na njoj lica nasmijana.

 

Radosne im oči sjaje

dok se dižu u visine.

Uokolo svi u čudu –

nimalo ih to ne brine.

 

Čak i jedan mali dječak

dovukao svoga brata

pa ga pita: “Jesu li to

naša mama i naš tata!?”

 

Klackalica skače, škripi,

uspinje se, pada, štreca,

a odrasli na njoj ljudi

kao da su opet djeca.

 

Ne brinite, ništa zato,

malo su se zaigrali.

Jer tko jednom bude velik

djetinjstvo mu stalno fali.