Kome si zapljeskao prolazniče

Da li umjetniku naslonjenom

Na uličnu svjetiljku sa violinom u ruci

Lica izbrazdanog plugovima Sudbine

Očiju poput morskih dubina

Gdje su potopljeni svi njegovi brodovi

U kaputu visoko zakopčanom

Što poput oklopa skriva izmučenu dušu

U cipelama koje hode trnovitim stazama

Prepunim drača i patnje

Kome si zapljeskao prolazniče

Da li njegovoj pohabanoj violini

Koja tužno jeca i plače s njime

Svirajući akorde njegova srca

Cvileći tužno, zazivajući sreću

Kome si zapljeskao prolazniče

Da li njegovoj tuzi

Što ga poput vokalne pratnje

Slijedi posvuda

S njime sklada nove pjesme

Pa ih pjevaju zajedno na Trgu

Pod starom svjetiljkom

Za jedan žuti novčić u limenoj kutijici

Koji u njegovom srcu odzvanja

Poput najljepših činela

Kome si zapljeskao prolazniče