Bjegunac sam iz sobe čednosti

u kojoj sat oduvijek otkucava zenit

sred razdjevičene boli,

u kojoj je svako ozarenje nagosti

odriješeno ožiljaka neba.

Bjegunac sam.

Bjegunac sam prema

tvojim najskrivenijim depresijama

gdje mi grudi jesu potonule zvijezde,

a udolje mojih bedara

tebi jeste zaklon ratova.

Primaš li me,

primaš li me

pod svoja okamenjena rebra,

kao što ja tebe primam,

kao što ja tebe primam

u prokrvljenu pustinju krasula?