Tražim joj pod trepavicama suzu jutra Mirisne pahulje u kutu vječnih usana Na obrazu ugrize zanesenja, let leptira U kosi note glazbene rapsodije divljeg bagrema Tone u san, ja ju tek milujem po rukama dobrote Ne krijem ljubav prema njoj, možda ustreptalost Ljubim ju u slobodi pod nebeskim svodom Kupam sjećanja tek kišnicom, miomirisnom vodom Ako nam dani i pobjegnu, stići ćemo ih Vezati za ograde od travki ljeta, plesat ćemo Na livadi gdje pčele neumorno oprašuju Šareno cvijeće, Ona i ja, krijesnica i tama Proći ćemo staza trnovitim, otvoriti kišobran Sunca Tek joj trideset i sedma na kalendaru Golicam ju kao i te sulude jeseni Dok su patuljci kovali štitove od srebra
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
16/05/2013 at 9:55 pm Permalink
Privlačna, romantična atmosfera i nježnost osjećaja čine pjesmu lijepom, bajkovite slike čine je poezijom 🙂
16/05/2013 at 11:13 pm Permalink
🙂 🙂 🙂
16/05/2013 at 11:20 pm Permalink
Da, dosta bajke i romantike, treba li uopće nešto više ?
Pozdrav Song 🙂
17/05/2013 at 5:19 am Permalink
Jako dobra pjesma, riječi koje imaju posebnost i značaj skladanja. Pozdrav 🙂
17/05/2013 at 6:59 am Permalink
Nestvarna bajkovita ljepota nježnosti, stvarnost jedne divne ljubavi.
Lijepo,
pozdrav Songi!
17/05/2013 at 7:53 am Permalink
Kad ti kreativnost ode u dobrom smjeru, onda napraviš jednu ovakvu krasoticu. 🙂
“Dok su patuljci kovali štitove od srebra”
+5 za kreativnost u stihu!
Lijep pozdrav.
17/05/2013 at 11:42 am Permalink
songić kao i uvijek, maštovit i poseban 🙂
onaj kišobren sunca mi je fenomenalan, dobila sam dojam da to sunce jednostavno pršti 🙂
pozz od newe
17/05/2013 at 6:09 pm Permalink
Pravi ugođaj , nema šta. Imaš bogatu paletu poetičnih i zanimljivih izraza, pravo je čudo da ti ih ne nestane 🙂
Pozdrav!