Tara

1

 Još je gorjelo nebo od vatre koja je odnijela moj život.

Došli su iznenada. Wulfovi  jahači. U mirno, plavo, pospano predvečerje. Osjećao se miris pokošene trave, zrak je titrao glasanjem šturka. Onda se iznenada sve izmijenilo. Opori miris krvi, krikovi užasnutih  ljudi.

Imala sam oca. I majku sam imala. Svu ljubav svijeta nosila sam u njedrima.

Sve je nestalo te večeri kada je mirisala trava

i kada se šturak glasao.

Miras me iznio na svojim leđima. Zanjištao  je pored

mene, oči su mi bile zamagljene. U njima je vrištao

užas. Sve oko mene prekrila je magla. Mrtvi ljudi i

urlici zvijeri.

Ne znam koliko smo dugo jurili, kuda smo krenuli.

Što dalje od Wulfa i njegovih plaćenika.

Imala sam oca. I majku sam imala.

Onda je vatra odnijela moj život.

Pred jutro smo klonuli. Mirasova crna,  sjajna

dlaka  orosila se znojem. Rijeka  Klia  je tekla

mirno. Dan je već osvajao. Klonuh na pijesak.

Zarila sam  dlanove u njegovu zrnastu

materiju i žestoko prešla preko lica želeći

osjetiti bol, snažnu, nesputanu, tjelesnu bol

koja će nadjačati onu koja je razdirala utrobu.

Nokti  su zarezali  kožu.  Krv se  miješala  sa

suzama. Nisam plakala.  Nije se čuo jecaj.

Samo su nerazumne suze stizale jedna drugu.

Urlik upućen nebu nije bio moj. Izlazio je iz moga grla, čula sam ga visokog, neljudskog, hripavog, ali nije bio moj. Veliki dio krika ostao je u meni.

Imala sam oca. I majku sam imala.

Onda je vatra odnijela moj život.

Htjela sam umrijeti. Htjela sam živjeti. Zavukli smo se u gustiš. Voda rijeke Klie tekla je mirno. Nisam se molila. Boginja Klasa, kojoj je otac prinosio prvo klasje i prve jabuke, nije više moja boginja. Prinosim joj svoj posljednji dar; kiticu malih, modrih ljubičica, nježno cvijeće za pitomu dušu.

Moja je duša divlja, moja je nakana krvava.  Moj put je osveta. Moj  život više ne pripada meni. Gledam u hladno lice boginje Kalandre. Ona ne treba  darove. Njen dar je osveta.

Njena paljenica je smrt.  Kalandra  je  moja boginja.

 

 

Roman je objavljen u ediciji web knjižare REDAK

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ISBN 978-953-57597-1-3

 

 

 

17 komentara za "Tara"

  1. songfordead
    16/05/2013 at 10:18 pm Permalink

    sviđama mi se Tara
    a pošto vidim da je skoro pa i knjiga gotova
    ipak ću dati malu zamjedbu (ne primjedbu), ovaj sam konec, završni čin se mogao odigrati i uz više detalja, ali ti si sigurno željela ostati u ”opsegu” portala
    hm, ako smijem zamjetiti ovo si pisala oko tri mjeseca
    ugodnu noć Tara
    naranče Marija

  2. Mario
    16/05/2013 at 11:11 pm Permalink

    Marija?! E, baš sam se sad iznenadio:) Ovo je dakle tvoja priča, a Tara, osim kao lik u ovom romanu, i ne postoji!
    Super je roman, čitao sam nastavke s guštom, i baš mi odgovara što je, kako si i sama rekla, lagano štivo, lako razumljivo.

  3. Aljoša
    16/05/2013 at 11:23 pm Permalink

    Sviđa mi se tvoja napomena kao i cijela priča koliko sam je pratio otkad sam na portalu.
    Uživaj u plodovima svog rada 🙂
    Pozdrav Tara 🙂

  4. dinko1941
    17/05/2013 at 5:16 am Permalink

    MIslim da sam u samom začetku osjetio tvoj duh, nešto mi je govorilo da si Ti zapravo Tara i nisam se prevario. Zaista je ovaj roman meni lijep, a posebno kad sad znam ta si ti spisateljica ovog romana. Osmjeh ti šaljem 🙂

  5. marissa
    17/05/2013 at 6:57 am Permalink

    Čestitam Marija,
    veliki pozdrav šaljem.

  6. Consequence
    17/05/2013 at 7:46 am Permalink

    Roman nisam pratila od početka, tek kasnije sam se uključila. Pohvale za maštovitost. S druge strane lako štivo za zabavu nije ono za čime bih posegnula, nakon Krleže, Kundere, Dostojevskoga… i sličnih štiva.
    Iz osobnoga iskustva znam da je roman mnogo lakše započeti i pisati, negoli ga dovršiti. Zato čestitke za posao koji si privela kraju, a čitatelja će biti. 🙂
    I, da! Ne znam nikoga tko je tako nadaren za smišljanje neobičnih i lijepih imena. 🙂
    Lijep pozdrav.

  7. Jim Corbet
    17/05/2013 at 9:15 am Permalink

    🙂

  8. Marija
    17/05/2013 at 2:31 pm Permalink

    Hvala duštvo. Nakon Vlada, ode i Tara negdje dalje:)

  9. ENEDIEL
    17/05/2013 at 3:59 pm Permalink

    ha ha ha koliko Marija ima u njoj samoj,to niti ona još ne zna, tek je počela,prvi roman,čestitke,nadam se da nije zadnji 🙂 pozdrav

  10. Marko Grubesic
    17/05/2013 at 6:38 pm Permalink

    Dobro si to odradila Mare. Koliko te poznajem sljedeći lik je već u pripremi (ako već nije na portalu) 🙂 Sve čestitke i držim palčeve.
    Lijep pozdrav!

  11. julija
    17/05/2013 at 6:48 pm Permalink

    Hvala Ene i Marko. Sad se treba malo odmoriti od svega, a onda što bude.:)

  12. mirko1
    17/05/2013 at 6:58 pm Permalink

    Čestitam Marija !!!
    Veliki pozdrav. (Ako se sjećaš rekao sam jednom, zapravo napisano negdje u kom. da mi je… Tara, hm. Mislim da je to ispod Jimovog ili Songovog komentara Tarinog teksta.).
    Tek sad ću tekst mnogo pažljivije čitati !

  13. Marija
    18/05/2013 at 7:57 am Permalink

    Hvala Mirko, veliki pozdrav u Sarajevo:)

  14. mirko1
    18/05/2013 at 12:02 pm Permalink

    Pozdrav zagrljen. Srcem.

  15. Marija
    19/05/2013 at 6:59 pm Permalink

    Pozdrav Mirko, vedre želje 🙂

  16. Prolaznik
    07/02/2014 at 12:07 pm Permalink

    Iako sam ti čestitao u predgovoru, roman nisam bio pročitao tada.
    Uživao sam u romanu, pogotovo u prvim dijelovima, u kojima je priroda prelijepo opisana.

    Veliki pozdrav!

  17. julija
    07/02/2014 at 1:20 pm Permalink

    Hvala ti što si me podsjetio na Taru, moju prvu prozu.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.