Ostaci davno kušanih slatkiša

leže u šarenoj škrinji djetinjstva,

Nagrizlo vrijeme – ta kisela kiša

jednom prečista bratstva i sestrinstva.
.

Starimo budeći se kao novi,

A sanjajući da smo oni stari,

Ugarci želja, rasplinuti snovi

Prokletstvo su čovjeka koji mari.

.

Pružajući ruke srca smo stisli

Svaki taj život još na dlanu lupa,

Da je pobjednik nek rastanak misli

Mi smo zauvijek u tugama skupa.