Bole me sjećanja na kraju zime,
kad odlaze mrazevi i
sa snijegom nestaje tvoje ime,
a duša bi htjela zaboravi.
Ne voljeh lažno ni jednog trena
dopustih sebi krila leptira.
Al’ mi ljubav na kraj osuđena,
krila u letu slomljena.
Ispraćam zimu,prijateljicu staru,
ostavljajući tugu pahuljama njenim.
Proljećem ću opet zaliječiti ranu
u život bez tebe,opet bježim.
Leptiri nježni,pazit će mene,
obrisati suzu kad iz oka krene.
Kad sve zazeleni i lik tvoj
ponovo će da izblijedi.
Doviđnje dragi,
do zime nove.
Čuvaj mi sjećanje
kad snijeg prekirije planine.
julija
Mihaela
Lav
12/04/2012 at 12:40 pm Permalink
“Leptiri nježni,pazit će mene,
obrisati suzu kad iz oka krene.
Kad sve zazeleni i lik tvoj
ponovo će da izblijedi.”
Jako lijepa pjesma… pogotovo ovaj dio.
LP
12/04/2012 at 1:03 pm Permalink
hvala Pippo:)
u proljeću sve izgleda drugačije
i naravno hvala na čiatnju
pozdrav
12/04/2012 at 3:00 pm Permalink
Krajolik i ti ste usko vezani. Neki su osjećaji snažno vezani uz zimu, oni kao da se periodično sa zimom bude, drugi osjećaji obuzimaju srce u proljeće. Nema skrivenih misli, svaki je stih jasan, a opet je cijela priča tajanstvena.Veliki pozdrav Faiza 🙂
12/04/2012 at 4:09 pm Permalink
Ne voljeh lažno ni jednog trena
dopustih sebi krila leptira.
Al’ mi ljubav na kraj osuđena,
krila u letu slomljena
ovaj stih poseban kao i sam kraj
puno pozdrava
sfd
12/04/2012 at 5:49 pm Permalink
Predivna pjesma Faiza, pomalo Jesenjinovska 🙂 posebno kraj pjesme, sviđa mi se, jako, pozdrav i 🙂
12/04/2012 at 9:38 pm Permalink
Lijepa i tajanstvena pjesma.Kao da se radi o nekoj zimskoj romansi 🙂
Laku noc Faiza!
12/04/2012 at 10:07 pm Permalink
Zima je uvijek ta koja iskopa sjećanja sa proljećem i snijegom kopne i sjećanja da bi se ponovo vratila sa snijegom.Prelijepo Faiza.
13/04/2012 at 4:53 am Permalink
Predivna pjesma, jedna od boljih koji se meni sviđaju, način na koji opisuješ svoje biće, svoju ljubav i stremljenje 🙂