Ako ikada upališ onaj stari fenjer
Zasjat će kroz njega prakozorje slavonsko
Začut ćeš pjesmu brusa kako klizi oštricom kose
I osjetiti miris rane otave

Otvorit će se vrata uspomena
U bijelu rubaču odjevenih
Zlatovezom izvezenih

Zaiskrit će plamen u očima vranca
Što rodnu crnicu kopitom gazi
Zalelujat će poput grive na vjetru proljetnom

Ako ikada upališ fenjer
Zamirisat će stara krušna peć
Kruhom domaćim što na pepeo miriše
 I jorgovan i jasmin u ljepoti svojoj

Ako ikada upališ fenjer što na zidu visi
Vidjet ćeš nas na livadi cvjetnoj
Slobodne poput ptica
Zaustavi tada trenutak u sjećanju
I spremi sliku u srce
Da ostane
Kada opet upališ stari fenjer