Zalutao je u labirint njenog srca
I tu ostao zauvijek.
Nikada mu nije dala
Zlatno klupko,
Nije mu dozvolila da izađe.

Zarobila ga je svojom ljubavlju,
Pjesmom sirene .
Poput bršljana
Se je ovila oko njega,
A on je uživao
Dajući joj sebe
Iskreno
Nježno
Poput Feniksovog paperja.

Ni ljubomorni Had
Nije mogao ugasiti,
Niti Prometej ukrasti
Vatru ljubavi
Što je gorjela među njima.

Vatru, koja se poput vulkana razlila
U srca ljudi
Sa spoznajom ljubavi.