šarenilo boja se skrilo
pod pokrivač bijeli
oblijeva toplo rumenilo
nježni obraz cijeli
mrzli prsti već traže
vlažnu toplinu daha
tiho zvijezda straže
skrivaju slike straha
časak zastao u snijegu
utonuo sunčani dan
od hladnoće u bijegu
prizvao blještavi san
nije mrka noći slika
hladnom blijedoćom
okrutno lijepa lika
diše ledenom samoćom
osmjeh snježni plah
na usnama vrelim
gricka ih na mah
nestrpljivo zubima bijelim
laku noć sanjarima
nježna sliko nade
nek se tvojim čarima
šareni snovi slade
19/01/2013 at 8:05 pm Permalink
Sviđa mi se kako si personificirala cijelu pjesmu, a i rima ti ide, nije napadna ni nategnuta 🙂
19/01/2013 at 8:23 pm Permalink
Skladno i ritmično i naravno dobro rimovano.
Lijep pozdrav!
19/01/2013 at 8:34 pm Permalink
Hvala
vezani stih trazi da prevrcem vlastitu memoriju ili pretrazujem google po zadnjem slogu 😀
moram priznati da nisam probala sa google-om ali bilo bi zanimljivo napraviti algoritam koji bi pisao rime, hahaha kud ja zaluta 😀
nikad nisam pretjerano voljela slagati rimu iako nije bas tako niti lose igrati se rijecima, tko zna mozda mi se i svidi s vremenom
19/01/2013 at 9:24 pm Permalink
fino ilu! zanimljiva i doro napisana pjesma
pozzzzzzzzzzzz:)
19/01/2013 at 9:43 pm Permalink
Svidja mi se kratak i ritmican stih. Jako lepa pesma. Pozdrav 🙂
19/01/2013 at 9:58 pm Permalink
Hvala Sani i Dragice, drago mi je da vam se sviđa, uvijek mislim da treba istraživati malo, biti otvorenog uma 🙂 pa i prema rimi
19/01/2013 at 10:14 pm Permalink
osmjeh bijeli plah
na usnama vrelim
gricka ih na mah
nestrpljivo zubima bijelim
dva puta bijeli, lol
ostatak pjesme mi se sviđa, noć uz banane, sfd
19/01/2013 at 10:18 pm Permalink
e vidis to je rima, sve mora biti savrseno…. pih
19/01/2013 at 10:26 pm Permalink
nije pih nego je tako, ali bez obzira na rimu ja uvijek težim savršenom, barem se trudim, lol
19/01/2013 at 10:37 pm Permalink
🙂 ah kod rime su rijeci tooooliko vazne zbog zvucnosti, pola tih stihova je dodano u sluzbi rime, ritma, zvuka i sluha. da je slobodnim stihom pisano bilo bi krace, sazetije, ne bi bilo uopce sanse da se ponavlja